KOMENTAR: Zašto Jadranka Kosor nije Margaret Thatcher?

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Da gospođa Kosor ima politički talent i privatnu hrabrost Margaret Thatcher ovih dana bi kazala: Riješila sam i Sanadera i Polančeca i Slovence i neću dopustiti da mi stotinjak prosvjednika pravi cirkus u glavom gradu.

Umjesto da jasno iskaže stav o problemu Varšavske, medijski i politički značajnom slučaju, predsjednica Vlade Jadranka Kosor se od problema ograđuje i prebacuje lopticu u dvorište SDP-a: „Oni vladaju Zagrebom i to je njihov problem“, pokušava oprati ruke od slučaja Varšavska.

Sjećam se još jednog tvrdoglavijeg odgovora gospođe Kosor. Bilo je to u vrijeme kad se sa Stipom Mesićem natjecala za predsjednika države, a general Ante Gotovina se skrivao pred haškim progoniteljima. Na pitanje što bi učinila da na terasi nekog kafića na Jadranu ugleda Antu Gotovinu, Kosor je odgovorila: „Ja ga ne bih prepoznala!“

Odgovore na unaprijed poznato pitanje napisali su joj medijski stratezi HDZ-a (vjerojatno Mate Radeljić), ali trebalo je imati talent da bi na pet puta ponovljeno pitanje (Što ako ga ipak prepoznate?) odgovor bio isti: „Ja ga ne bih prepoznala!“

Ne sjećam se kako je na isto pitanje odgovorio Mesić, ali pamtim da je u tv sučeljavanju dominirao često ističući svoju prednost: „Ja sam naučio donositi važne odluke.“

Jogurt revolucija

Iako se slučaj Varšavska prenapuhan - novinari i oporbeni političari utrkuju se tko će se više udvoriti pripadnicima jogurt revolucije (Milan Bandić) - predsjednica Vlade ne može se ponašati kao da se to nje tiče. Ako ništa drugo morala je čestitati ministru Karamarku i pripadnicima policije koji su intervenciju u Varšavskoj odradili besprijekorno. Nakon pobjede u falklandskom ratu (1982.) Margaret Thatcher, kojoj su prije rata svi predviđali poraz, godinu dana kasnije na izborima je do nogu potukla oporbene laburiste. Na početku novog mandata opet veliki problem - štrajk rudara (1984.-1985.) predvođen najvećim britanskim rudarskim sindikatom Nacionalnom unijom rudara. Štrajk je završio neuspjehom a Margaret Thatcher (povećala je proizvodnju nafte) ostvarila još jednu veliku pobjedu. Kad su kulminirali navijački neredi u Engleskoj premijerka Thatcher inicirala je niz zakona kojima su navijači upristojeni, a divljaštvo iskorijenjeno. Nakon svega navijačima je poručila: „Riješila sam Faklande i štrajk rudara, neću dopustiti da mi navijači prave nerede u državi!“

Za što je kriv Šprajc?

Kad je premijerka Kosor ušutkala barba Luku („Šuti Luka!“) popularnost joj je osjetno porasla, a, kad je, nakon neuspjelog puča, iz HDZ-a isključila Sanadera, prestigla je i dotad nedodirljivog Stipu Mesića.

Jadranka Kosor, nakon što je „zajahala konja“ mora otići i korak dalje i naučiti donositi teške odluke. „Prepoznati“ prosvjednike u Varšavskoj i reći što misli o tom slučaju. Iskustvo s Bebićom i Sanaderom potvrđuje da javnost zna honorirati hrabre poteze.

Mediji i Varšavska poseban su slučaj. U svim radijskim vijestima Varšavska je na prvom mjestu, tv dnevnici svakodnevno počinju javljanjem uživio iz središta Zagreba, a s naslovnica dnevnih novina vrište „revolucionari“. Parafrazirajući bivšeg predsjednika Mesića mogli bi kazati da nema konzerve iz koje ne iskaču Teodor Celakoski ili Urša Raukar. Pojavi li se netko s druge strane (Tomislav Horvatinčić) i iskaže svoj stav, prosvjednici traže smjenu urednika. Demokracija i javnost za druge ne vrijede. Kad je Zoran Šprajc, objavivši da investitor ima sve valjane dozvole za nastavak gradnje, u svom stilu kazao „često pozivamo institucije da rade svoj posao, a kad se to dogodi opet ne valja“, i on se našao na udaru prosvjednika.

Ivekov poučak

U petak sam oko jedanaest sati u kafiću Bambino u Španskom popio kavu s gimnazijskim prijateljem Ivekom. Nismo se vidjeli desetak godina. Ivek vozi tramvaj i tog jutra se probudio u pola četiri. Naslovnica i uvodne stranice svih dnevnih novina koje smo listali bile su posvećene Varšavskoj. „Dragi moj prijatelju, ja se budim u tri ili četiri ujutro i dnevno prevezem pet-šest tisuća ljudi. Pogledaj šta ovi pričaju. Oni misle da su svi Zagrepčani na njihovoj strani. Hej, čovječe, o ljudima koji ustaju u pet ujutro da bi zaradili pet-šest tisuća kuna, o njima nitko ne govori. U ovoj zemlji što si veća budala to si više u medijima. Otkad je otvoren slučaj Varšavska u tramvaju nisam čuo nikoga da ih podržava. Ljudi koji rade poštuju druge koji rade. Oni hoće referendum. Ja bih im dao referendum. Ne bi dobili ni pet posto. Ili u moj tramvaj ulaze neki drugi ljudi.“ Toliko od Iveka.

Slijedeći njegovo razmišljanje sklon za osobu mjeseca predložiti „kraljica podzemlja“, dipl. ing. građevinarstva Marinu Dujmušić koja radi za Hoto grupu u Varšavskoj. U radnoj odori i sa šljemom na glavi javnosti poručuje: „Dok mi radimo na plus 45 stupnjeva 12 sati na dan, prosvjednici ljenčare.“